Društvo_Gajret_1926.jpg
Društvo za potpomaganje muslimana učenika srednjih i visokih škola u Bosni i Hercegovini osnovano je na osnivačkoj skupštini 20. februara 1903. Glavni osnivači društva su bili Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić, ujedno i osnivači časopisa "Behar" koji je bio važan korak u kulturnom i prosvjetnom životu muslimana Bosne i Hercegovine. Sve do 1907. g. predsjednik društva je bio Safvet-beg Bašagić, kada "Gajret" preuzimaju pristalice Muslimanske narodne organizacije. Krajem 1913. godine državne vlasti su suspendirale upravni odbor društva, te je uveden komesarijat. Pored Safvet-bega Bašagića i Osman Đikić je obavljao jedno vrijeme funkciju glavnog tajnika društva.
Godine 1919. "Gajret" proširuje djelokrug svoga rada, te pored davanja stipendija učenicima, osniva i konvikte, svojevrsne đačke domove za srednjoškolce u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću i Foči. Osim toga, društvo je pokrenulo i svoju biblioteku, a kasnije i banku, koja se zvala "Gajret-banka", a održavalo je i razne tečajeve (analfabetske, za propagiranje zadrugrstva i sl.).
"Gajret" prekida s radom 1941. godine, a 1945. se priključuje u "Preporod", novoosnovano muslimansko društvo.
Ovdje donosimo fotografiju glavnih članova društva iz 1926. g., kao i naslovnu stranicu pravila o osnivanju društva.
Bosna_i_Hercegovina_-_paviljon_na_milenijskoj_izložbi_1896_(4).jpg
Te je godine Mađarska slavila 1.000 godina od dolaska Mađara na obale Tise i Dunava pa je povodom toga jubileja održana i Milenijska izložba u Pešti. Izložba je otvorena 1. maja 1896. g. i trajala je punih šest mjeseci, a na njoj je zapaženo učešće zabilježila Bosna i Hercegovina. U posebno izgrađenom paviljonu nazvanoj Bosanska kuća, predstavila se svojim proizvodima, tako da ih je Europa bila u prigodi upoznati po prvi put. Vođa delegacije je bio naš poznati arheolog Ćiro Truhelka, inače ravnatelj Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, a od 1926. do 1931. godine i profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Bosanska je kuća bila izvrsno posjećena i izazvala ogroman odjek u Europi.
Tako se na toj izložbi našla i „zbirka ljetnog povrća domaćih baštovana…pak izlošci voćarskih i vinarskih stanica u Derventi i Mostaru“, s kojima „se mnogi posjetioci nisu mogli naglasiti do sita“. Posebice su se posjetitelji „divili gorostasnim tikvama, silnim krastavcima, prekrasnim patlidžanima (jabučicama), vanredno zanimljivim dinjama, karpuzi, luku i zelju…Tridesetsedam vrsta raznolika grožđa uzbugjuje naprosto ne samo apetit, nego i malu zavist susjednih izlagača s preobilja naše vinorodne Hercegovine. Bosna i Hercegovina odnješe i na ovoj povremenoj izložbi prve nagrade…“
Ovi izvadci su uzeti iz knjige BiH na milenijskoj izložbi prigodno izdatoj tim povodom, a u cjelosti se može pronaći u našoj biblioteci na www.cidom.org
Donosimo i fotografiju Bosanske kuće kao i veliko izvješće iz tadašnjih mađarskih novina Vásarnapi ujság (nedjeljne novine).
Bosna_i_Hercegovina_-_paviljon_na_milenijskoj_izložbi_1896_(3).jpg
Te je godine Mađarska slavila 1.000 godina od dolaska Mađara na obale Tise i Dunava pa je povodom toga jubileja održana i Milenijska izložba u Pešti. Izložba je otvorena 1. maja 1896. g. i trajala je punih šest mjeseci, a na njoj je zapaženo učešće zabilježila Bosna i Hercegovina. U posebno izgrađenom paviljonu nazvanoj Bosanska kuća, predstavila se svojim proizvodima, tako da ih je Europa bila u prigodi upoznati po prvi put. Vođa delegacije je bio naš poznati arheolog Ćiro Truhelka, inače ravnatelj Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, a od 1926. do 1931. godine i profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Bosanska je kuća bila izvrsno posjećena i izazvala ogroman odjek u Europi.
Tako se na toj izložbi našla i „zbirka ljetnog povrća domaćih baštovana…pak izlošci voćarskih i vinarskih stanica u Derventi i Mostaru“, s kojima „se mnogi posjetioci nisu mogli naglasiti do sita“. Posebice su se posjetitelji „divili gorostasnim tikvama, silnim krastavcima, prekrasnim patlidžanima (jabučicama), vanredno zanimljivim dinjama, karpuzi, luku i zelju…Tridesetsedam vrsta raznolika grožđa uzbugjuje naprosto ne samo apetit, nego i malu zavist susjednih izlagača s preobilja naše vinorodne Hercegovine. Bosna i Hercegovina odnješe i na ovoj povremenoj izložbi prve nagrade…“
Ovi izvadci su uzeti iz knjige BiH na milenijskoj izložbi prigodno izdatoj tim povodom, a u cjelosti se može pronaći u našoj biblioteci na www.cidom.org
Donosimo i fotografiju Bosanske kuće kao i veliko izvješće iz tadašnjih mađarskih novina Vásarnapi ujság (nedjeljne novine).
Bosna_i_Hercegovina_-_paviljon_na_milenijskoj_izložbi_1896_(1).jpg
Te je godine Mađarska slavila 1.000 godina od dolaska Mađara na obale Tise i Dunava pa je povodom toga jubileja održana i Milenijska izložba u Pešti. Izložba je otvorena 1. maja 1896. g. i trajala je punih šest mjeseci, a na njoj je zapaženo učešće zabilježila Bosna i Hercegovina. U posebno izgrađenom paviljonu nazvanoj Bosanska kuća, predstavila se svojim proizvodima, tako da ih je Europa bila u prigodi upoznati po prvi put. Vođa delegacije je bio naš poznati arheolog Ćiro Truhelka, inače ravnatelj Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, a od 1926. do 1931. godine i profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Bosanska je kuća bila izvrsno posjećena i izazvala ogroman odjek u Europi.
Tako se na toj izložbi našla i „zbirka ljetnog povrća domaćih baštovana…pak izlošci voćarskih i vinarskih stanica u Derventi i Mostaru“, s kojima „se mnogi posjetioci nisu mogli naglasiti do sita“. Posebice su se posjetitelji „divili gorostasnim tikvama, silnim krastavcima, prekrasnim patlidžanima (jabučicama), vanredno zanimljivim dinjama, karpuzi, luku i zelju…Tridesetsedam vrsta raznolika grožđa uzbugjuje naprosto ne samo apetit, nego i malu zavist susjednih izlagača s preobilja naše vinorodne Hercegovine. Bosna i Hercegovina odnješe i na ovoj povremenoj izložbi prve nagrade…“
Ovi izvadci su uzeti iz knjige BiH na milenijskoj izložbi prigodno izdatoj tim povodom, a u cjelosti se može pronaći u našoj biblioteci na www.cidom.org
Donosimo i fotografiju Bosanske kuće kao i veliko izvješće iz tadašnjih mađarskih novina Vásarnapi ujság (nedjeljne novine).
Boca_za_soda_vodu_proizvođača_Johanna_Acsa_(1).jpg
Među prvim doseljenicima u Mostar nakon austrougarske aneksije stiže i prvi ovlašteni dimnjačarski poduzetnik – János Acs (Janoš Ač, Ivan) koji doseli u Mostar 1879. g. Stigao je Acs s običnim koferićem u ruci u mostarsku kasabu i odmah se zamjerio čaršiji svojom bahatošću, nadmenošću i s visoka gledajući na mještane, ali osim visoka pogleda Janos je imao i visoke cijene svojih usluga, toliko visoke da je nakon dvadeset godina čišćenja dimnjaka, godine 1905. uspio useliti u vlastitu novoizgrađenu vilu „Zahumka“ u Liska ulici.
Imao je on i svoga sina Johanna koji se dao u biznis sa soda vodom. Iako je prvu tvornicu soda vode u Mostaru pokrenuo još jedan Mađar doseljenik – Julius Thonhauser, Johann se dao u te vode jer je tada to bila visokoprofitna djelatnost. Međutim, ni János ni Johann nisu uživali predugo u blagodatima života na visokoj nozi, jer se odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata odseliše natrag u svoju domovinu.
Od cjelokupnog bogatstva i tvornice ostade ova prazna boca soda vode s otisnutim žigom proizvođača Johanna Acsa.
Boca_za_soda_vodu_proizvođača_Johanna_Acsa_(2).jpg
Među prvim doseljenicima u Mostar nakon austrougarske aneksije stiže i prvi ovlašteni dimnjačarski poduzetnik – János Acs (Janoš Ač, Ivan) koji doseli u Mostar 1879. g. Stigao je Acs s običnim koferićem u ruci u mostarsku kasabu i odmah se zamjerio čaršiji svojom bahatošću, nadmenošću i s visoka gledajući na mještane, ali osim visoka pogleda Janos je imao i visoke cijene svojih usluga, toliko visoke da je nakon dvadeset godina čišćenja dimnjaka, godine 1905. uspio useliti u vlastitu novoizgrađenu vilu „Zahumka“ u Liska ulici.
Imao je on i svoga sina Johanna koji se dao u biznis sa soda vodom. Iako je prvu tvornicu soda vode u Mostaru pokrenuo još jedan Mađar doseljenik – Julius Thonhauser, Johann se dao u te vode jer je tada to bila visokoprofitna djelatnost. Međutim, ni János ni Johann nisu uživali predugo u blagodatima života na visokoj nozi, jer se odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata odseliše natrag u svoju domovinu.
Od cjelokupnog bogatstva i tvornice ostade ova prazna boca soda vode s otisnutim žigom proizvođača Johanna Acsa.
Bobby_Fischer_u_ateljeu_Florijana_Mićkovića_-_Mostar_1961_(florijanmedjugorje)_autor_slike_Pavao_Cajzek.jpg
Daleke 1961. g. u modi je bio šah. Pratio se, pa može se reći, skoro kao nogomet. Svi tadašnji šahovski velikani – velemajstori održavali su brojne simultanke po Jugoslaviji. Mostar je također u nekoliko navrata bio poprište ovakvih događaja. Simultanke su se po pravilu održavale u Domu JNA na Mejdanu. Te godine Mostar je ugostio i poznatog, tada osamnaestogodišnjeg, najmlađeg svjetskog velemajstora Bobby Fischera.
Osim igranja šaha, Fischer je prošetao i starim gradom i u pauzi od igranja šaha našao se u ateljeu mostarskog akademskog kipara Florijana Mićkovića koji je iskoristio prigodu i napravio bistu tog poznatog šahiste. Završenu bistu je Fischeru uručio naš poznati velemajstor Svetozar Gliogorić sljedeće godine na šahovskom turniru u Zagrebu.
Od cjelokupnog Fischerovog gostovanja u Mostaru ostala je samo ova fotografija iz ateljea našeg kipara.
Zora_-_prvi_broj_1896.jpg
Vjerujem da je o radu Alekse Šantića gotovo sve istraženo i poznato. Da se ukratko podsjetimo - godine 1896. s Jovanom Dučićem i Atanasijem Šolom osnovao je književni časopis Zora, koji je bez prekida izlazio sve do 1901. bili Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović.
30. novembra 1895. godine Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, koji su ujedno bili i glavni urednici, uputili su molbu Zemaljskoj vladi u Sarajevu za otvaranje jednog književnog časopisa. Odgovor Benjámina Kállaya stigao je 28. februara naredne godine, gdje se navodi da se: ...”dopušta istočno-pravoslavnim građanima iz Mostara Aleksi Šantiću i Svetozaru Ćoroviću izdavanje literarnog časopisa "Zora" u okvirima navedenim u njihovoj molbi.” Cenzuru novog lista vršile su okružne vlasti u Mostaru. Nakon odobrenja za izdavanje časopisa, Zemaljska vlada je jasno skrenula pažnju urednicima da im neće biti dozvoljeno bilo kakvo političko djelovanje u časopisu. Stoga je "Zora" od početka pratila isključivo književne teme s južnoslavenskih prostora, ali i s evropske književne scene.
Pjesma "Ostajte ovdje", objavljena je 1896. na prvoj stranici prvog broja Zore, a bila je upućena onim bosanskim muslimanima koji su nakon aneksije Bosne od strane Austougarske 1878. napuštali zemlju masovno odlazeći u Tursku.
Sve ovo su već poznate činjenice. No, možda je malo poznato da je pjesma u originalu tiskana pod nazivom ”Ostajte ovđe”, a ne ovdje. Donosimo original prve stranice prvog broja Zore gdje je to i vidljivo.
Sokolski_dom_Aleksa_Šantić_-_nacrt_1930-ih.jpg
Početkom dvadesetog stoljeća, a posebice između dva svjetska rata, u cijeloj Evropi, pa tako i u Mostaru, počinje se širiti sokolski duh te se osnivaju brojna sokolska društva koja su među mlade uvodili sve vidove sportova, gimnastike i rekreacije. Na samim su počecima skoro svi sportovi u Mostaru bili pod kapom sokolskih društava. Tako se i nogomet ispočetka igrao u ”Hrvatskom sokolu” osnovanom 1905. g. koji je imao prostorije u Hrvojevom domu. Na lokaciji današnje zgrade Narodnog pozorišta bile su prostorije Srpske sokolske organizacije ”Obilić” osnovane samo nakon godinu dana. Kasnije je ovaj Sokolski dom preseljen na Glavnu ulicu na potezu između prvog mostarskog nebodera i robne kuće Razvitak. Godine 1909. osniva se i ”Muslimanski soko.”
Između dva svjetska rata pojavila se i ideja o izgradnji jedne zgrade za potrebe svih sokolskih društava u Mostaru. Načinjen je i nacrt budućeg sokolskog doma pa mu je dato i ime – Sokolski dom Aleksa Šantić. Gdje je planirana gradnja (koja se nije realizirala) nismo uspjeli saznati. Ostao je samo ovaj nacrt nastao 1930-ih, koji donosimo ovdje.
