Bazilika u Cimu
ZABORAVLJENA PRAPOVIJESNA ‘PIRAMIDA SUNCA’ – tzv. Sridnja Gomila NALAZI SE NA SPEKTAKULARNOM POLOŽAJU IZNAD MOSTARA NAD KANJONOM
Piše: Mr.sc.Goran Glamuzina dipl.ing.geologije
Bez ikakve sumnje je opravdana činjenica da je današnji najprepoznatljiviji turistički simbol, odnosno brend grada Mostara u okolici pa i u svijetu – srednjovjekovni Stari most koji je uvršten i pod samu UNESCO baštinu. Riječ je o vrhunskom kulturno-povijesnom spomeniku – ili graditeljskoj baštini predstavljenoj svima poznatoj vizuri starog kamenog lučnog mosta preko rijeke Neretve s velikim kulama s obje strane kraja mosta na obalama. No pored Starog mosta, Mostar posjeduje još jedno, s obzirom na starost i oblik, svojevrsno pravo arheološko čudo, koje je međutim javnosti pa i stručnjacima, gotovo u potpunosti nepoznato. Potencijalna atraktivnost i mističnost krije se u tome, što je riječ ni manje ni više već o drevnoj kamenoj prapovijesnoj piramidi ili piramidolikoj građevini stepenaste konstrukcije u cijelosti izgrađenoj od strane drevnih najvjerojatnije prailirskih brončanodobnih stanovnika ovog područja, koje ustvari možemo slobodno nazvati pramostarcima. Osim ove prapovijesne kultne građevine u obliku stepenaste piramide stare oko 3000 godina, možda i više, na ovom istom području uzduž hrbata s južne strane fascinantnog poput Paklenice, kanjona Podružje, razotkriveni su ostaci drevnog brončanodobnog grada neposredno iznad Domazetovih kuća, uz što su još razotkriveni ostaci dviju također piramidolikih prapovijesnih gomila uviše prema samom vrhu ruba klisure, pri čemu se na prvoj gornjoj piramidolikoj ‘gomili’ nalazi mjestimično očuvan i pravi megalitski (kiklopski) zid od ogromnih neobrađenih blokova vapnenca. Sve ove zaboravljene prapovijesne građevine nalaze se na krajnjem obodu brda Orlac sjeverozapadno od Vihovića.
Pojedini će vjerojatno ovu prapovijesnu ‘mostarsku piramidu’ pokušati dovesti u vezu s tzv.’visočkim piramidama’ odnosno piramidolikim brdima od neogenskih sedimenata kod Visokog u srednjoj Bosni, no takva veza uopće ne postoji, niti se ovo može dovesti u bilo kakvu vezu. Prvenstveno u startu kao glavni razlog nepostajanja bilo kakve veze između ove mostarske prapovijesne brončanodobne piramide (kao i drugih hercegovačkih ilirskih ‘piramida’ -da! ima ih još) i visočkih ‘piramida’ – treba navesti to da u slučaju tzv.visočkih piramida ne postoji zasada još niti jedan svima jasno očiti dokaz da je nekoliko čitavih brda u okolici Visokog, navodnih piramida – uopće izgrađeno od ljudske ruke, dok se mostarske piramidalne gomile kao ljudske građevine vide doslovno iz svemira, tj. na satelitskim snimcima, a pogotovo pobližim pogledom. Pravo čudo stoga predstavlja ovaj (pra)ilirski stepenasti piramidalni tumulus, koji ustvari nije tumulus već jedna drevna, kamena kultna ili obredna (ritualna) građevina locirana neposredno na padini strmog vapnenačkog brda iznad sjeverozapadnog dijela grada Mostara.
Glavne zasluge otkrića i javnog predstavljanja ove jedinstvene prapovijesne građevine, ne samo mostarske i hercegovačke, već i u okviru čitavog prapovijesno-ilirskog prostora od Istre, preko Dalmacije, jugozapadne i jugoistočne Bosne, čitave Hercegovine, pa do Crne Gore, pripadaju arheologu Petru Oreču, koji je ovaj arheološki lokalitet razotkrio krajem 80ih god.i početkom 90 ih god. prošlog stoljeća, pri čemu je čak iznio i njegov relativno detaljan opis uz subjektivnu konotaciju i osvrt namjene ovog objekta u prapovijesti. No, kako je nažalost gotovo odmah nakon ovog otkrića započeo rat na ovim prostorima, tako karakteristike, pa i znanje o samom postojanju ovakve prapovijesne baštine, padaju u potpuni zaborav. Ipak, ono što je najsvjetlija točka jest to da je upravo možda zbog te zaboravljenosti, ova drevna kamena građevina ostala u velikoj većini dobro očuvana pri čemu ogromno čudo predstavlja sama takva činjenica da su na objektu ostale gotovo u izvornom arhitektonskom obliku očuvane terase izgrađene prije više od 3000 godina. Nedavnim terenskim obilaskom ovog prostora kao i same ove drevne stepenaste piramide od strane autora pronađeni su i drugi drevni kameni prailirski objekti uviše od same piramide pri čemu se posebice ističe najgornja također piramidolika gomila na najvišoj isturenoj stijeni na spektakularnoj poziciji iznad kanjona Podružje s pogledom na čitavo mostarsko područje.
Starost, pripadnost i drevna namjena mostarske prapovijesne piramide:
U radu Petra Oreča (Prapovijesna svetišta kod Mostara i u Miletini kod Ljubuškog,Godišnjak br.29, Sarajevo, 1991) dan je dosta detaljan opis ovog stepenastog piramidalnog ‘tumulusa’ gdje se uz opis same građevine daju činjenice i same svrhe ili namjene korištenja ovog objekta u vremenu kad je izgrađen. U pogledu arhitekture nedavnom autorovom prospekcijom uvidjelo se da čitav izgrađeni tumulus ima približan oblik blago zaobljene izduženo kvadratične piramide koja sadrži tri strane sa stepenastim zidovima, dok je sa sjeverozapadne strane prislonjena uz prirodnu vapnenačku strminu. Petar Oreč u svom radu gdje i po prvi put daje opis ovog objekta, navodi i opisuje 5 do 6 terasa sa južnih strana te ih u skici tlocrta iscrtava dosta kružno. No autorovim snimanjem i prospekcijom (fotogalerija-dolje) uvidjelo se da broj izgrađenih ozidanih terasa ili stepenica veći i iznosi najmanje 8 stepenica, pri čemu su one najdonje i najniže pri samoj bazi piramide slabije prepoznatljive jer su se osule usljed dugog vremenskog perioda, potresa, atmosferilija, snjega, vode i slično. Osim toga zapaženo je kako su pri vršnim stranama gornje terase konstruirane više u prelazu pod pravim kutem negoli polukružno kako je to Petar Oreč skicirao, pri čemu su se također ovi djelovi rubova strana osuli te se tek djelomično naziru. Iznad gornje strane izvan zapadnog ruba ‘tumulusa’ od strane autora pronađeni su postavljeni granični megaliti velikih dimenzija u obliku megalitskog zida, koji u ranijem Orečovom radu nisu bili opisivani. No, najzanimljivija od svega jest sama svrha ili namjena ovoga jedinstvenog arheološkog objekta u domeni prapovijesti. Gotovo neosporno se, i od strane Oreča kao i drugih navedenih arheologa u ovom radu, daje zaključak kako je riječ o specijalnoj kultnoj prapovijesnoj građevini na kojoj su izvođeni posebni obredi. Petar Oreč tom prilikom iznosi izvanredan opis vrlo vjerojatne svrhe ove mostarske piramide, a to je da je ona služila, baš poput majanskih i astečkih piramida, za drevne obrede poštivanja sunca pri čemu su se najvjerojatnije takvi obredi odvijali na dan zimskog ili ljetnog solsticija. S obzirom na ovakvu jedinstvenu arhitekturu u obliku stepenaste piramide kakva nije očuvana gotovo ni u jednog za sada poznatog prapovijesnog tumulusa na prostoru od Istre pa do Crne gore, kao i s obzirom na prostorno-reljefni položaj na visokom rubu klisure iznad kanjona, okrenutim prema istočnim i južnim stranama, gotovo je nedvojbeno da se s ove mostarske piramide štovalo izlazeće sunce, temeljem čega se potpuno opravdano ova piramida može nazvati mostarska piramida sunca.
Uvažavajući sve ove jasno uočljive karakteristike, možemo slobodno kazati kako Mostar posjeduje, uz svjetski poznati Stari most, još jedan povijesno-arheološki brend, koji će u posve sigurno u budućnosti postati vrijedan valorizacije, zaštite i promidžbe, kako u turizmu tako i u edukativnom smislu. Najbolji prijedlozi za početni oblik valorizacije ove zaboravljene mostarske kulturno-povijesne baštine jest prvotno kompletno raščišćavanje od vegetacije okolo kao i na samoj drevnoj piramidi tijekom kasnojesenskog, zimskog ili ranoproljetnog perioda, nakon čega se može urediti i sama pristupna stazica do ove drevne građevine, kao i do onih smještenih uviše iznad nje. Ovo će zasigurno biti zanimljivo svim ljubiteljima planinarenja, trekinga i avanturizma, posebice planinarskim društvima koji djeluju na ovom dijelu Mostara, pogotovo stoga što je upravo pristupna staza prema ovim mostarskim ‘piramidama’ danas gotovo zaboravljena planinarska staza ranije označena znakovima. Te, ono što je svakome jednostavno dostupno jest činjenica da se iz gotovo svih dijelova grada Mostara s malo boljim fotoaparatom može zumirati i jasno dobro uslikati ova drevna kamena piramida, pri čemu se najbolja takva mogućnost pruža fotografirajući iz sjevernih mostarskih kvartova – Centar II, Rudnik, Zalik, Vihovići i Skakala.
No, gledajući ranije genijalne istraživačke radove iznimnog bosanskohercegovačkog arheologa Petra Oreča, uviđa se postojanje još ovakvih sličnih prapovijesnih (brončanodobnih) kamenih ozidanih građevina s oblikom gotovo prave piramide. Ovom prilikom možemo samo otkriti ovdje, da se jedna takva gotovo prava prapovijesna piramida opisana u jednom ranijem Orečovom radu, krije u posuškoj općini, a druga na prostoru ljubuške općine. Uz ove ranije pronađene, no danas potpuno zaboravljene Orečove hercegovačke prailirske piramide, od strane autora su i u drugim dijelovima Hercegovine detektirani prapovijesni ili pak ilirski ‘tumulusi’ kostruirani, odnosno izvorno izgrađeni u obliku gotovo pravilnih piramida. Te se stoga kao glavni i najzanimljiviji zaključak može reći to da vrijeme razotkrivanja pravih drevnih kamenih prapovijesnih piramida na prostoru ove zemlje tek predstoji, a takve, i zasada jedine, bosanskohercegovačke prave drevne piramide nalaze se diljem hercegovačkog krškog područja.
Related posts
