Do tada je u Mostaru vladala prava zbrka što se tiče imena ulica. Bilo ih je s istim imenima, bilo ih je bez imena, jedna te ista ulica je nosila više imena, a o brojevima i da se ne govori. Gradsko je vijeće dana 19. jula 1894. g. zaključilo da se uvedu kućni brojevi za svaku kuću i to na način da će desna strana ulice nositi parne brojeve, a lijeva neparne. Zaključeno je da sve ulice moraju imati ime i da se table s imenom ulice vidno istaknu na početku ulice, kao što je to učinjeno u Sauerwaldovoj (Srednjoj) ulici. Zaduženi su vijećnici koji će s mjernikom ing. Milošem Komadinom obići sve ulice i ustanoviti pravo stanje.
Već na sjednici od 21. novembra iste godine usvojena su imena ulica.
Te iste godine 1894. g. se mnogo ulagalo u gradnju i rekonstrukciju ulica u Mostaru. Tako bilježimo da je te godine probijena Bolnička ulica (danas Splitska), da je proširena ulica Franje Josipa (Mostarskog bataljona) od mosta Franje Josipa (Titov most) do Ričine. Iste godine je izgrađena Vakufska palača u Srednjoj ulici.
Fotografija: Jedina ploča s imenom ulice iz 1894. g. na tri pisma (latinica, arebica i ćirilica). Ploča i danas stoji na početku Kusalove ulice.