{"id":11800,"date":"2016-06-19T14:54:42","date_gmt":"2016-06-19T12:54:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.cidom.org\/?p=11800"},"modified":"2016-06-19T14:54:42","modified_gmt":"2016-06-19T12:54:42","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-kisse-misse-se-ne-da-prevariti-1902-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.cidom.org\/?p=11800","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca &#8211; Kisse-Misse se ne da prevariti, 1902. g."},"content":{"rendered":"<p><em>Johan (Janne) Lorentz Hafstr\u00f6m, (1838. \u2013 1918), doktor medicine i putopisac, pored brojnih du\u017enosti koje je obavljao i mnogih odlikovanja (odlikovan 1894. godine zlatnom medaljom za unaprje\u0111enje vakcinacije u \u0160vedskoj), godine 1902. je obavio studijsko putovanje u na\u0161e krajeve te nakon povratka objavio jedan manje poznati rad (ne knjigu) pod radnim nazivom \u02eeSoliga dagar afsides fr\u00e5n turistv\u00e4gen: Dagboksanteckningar under en resa i Dalmatien, Montenegro, Bosnien och Herzegovina, v\u00e5ren 1902.\u02ee, (Dnevne bilje\u0161ke tokom putovanja u Dalmaciju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu prolje\u0107a 1902.). U tom radu veoma slikovito i s mno\u0161tvom zanimljivih detalja opisuje svoj boravak u Mostaru. Rad je preveo i prvi put objavio 2004. g. Haris Tucakovi\u0107.<\/em><\/p>\n<p><em>Ovdje navodimo samo jedan zanimljiv isje\u010dak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupan rad se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici <a href=\"http:\/\/www.cidom.org\/\">www.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Odavno za\u017eeljeh upoznati isto\u010dnu obalu Jadranskog mora, i iz zemljopisnog i iz istorijskog ugla, s interesantnim zemljama Istrom i Dalmacijom, kao i biv\u0161e turske provincije Bosnu i Hercegovinu. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] U vezi tih zemalja, poku\u0161a\u0161e me upla\u0161iti pri\u010dama o razbojni\u0161tvima na Balkanu. Ja ipak vjerovah da je Austrija, koja od 1878. godine upravlja Bosnom i Hercegovinom, uspjela srediti prilike i da se, prema tome, ne mo\u017ee govoriti o nekoj opasnosti. Ipak, radi pouzdanog mi\u0161ljenja o tome, obratih se jednom prijatelju u Stockholmu, a koji bija\u0161e u bliskoj vezi sa \u010duvenim slavofilom i putopiscem Alfredom Jensenom, molbom da se raspita oko toga. Uskoro primih slijede\u0107i odgovor: \u201dAlfred Jensen te najodlu\u010dnije upozorava na opasnosti putovanje u \u2013 Helsingland, mo\u017eda \u010dak i u susjedni Halland (Helsingland, Halland \u2013 oblasti u \u0160vedskoj); ali na Balkan, uz izuzetak turskih provincija, mo\u017ee\u0161 putovati potpuno sigurno, posebno u pomenute zemlje \u2013 Dalmaciju, Crnu Goru (Cetinje), Bosnu i Hercegovinu\u02ee. Njegovo iskustvo je, kao \u0161to ka\u017ee pjesma \u201dnema razbojnika u cijeloj toj \u0161umi\u201d. To zvu\u010da\u0161e utje\u0161no. [&#8230;]<\/p>\n<p>[&#8230;] Putuju: 7 mu\u0161karaca i 7 \u017eena, od kojih su 3 gospo\u0111e, 2 udovice i 2 neudate \u017eene. Socijalni status putnika: 1 penzionisani profesor (73 godine), \u017eivahan, govorljiv i veoma hodoljubiv; 1 \u201dslu\u017ebeni savjetnik\u201d, 1 rentijer, 8 trgovaca, 1 dnevni zapisiva\u010d. Slu\u017ebeni vodi\u010d na putovanju je gospodin Antoni.<\/p>\n<p>Mostar, 19.04.1902.<\/p>\n<p>[&#8230;] Kona\u010dno sti\u017eemo u Mostar gdje susre\u0107emo galamljive i vri\u0161te\u0107e nosa\u010de s fesovima ili turbanima, kako se bore oko prtljaga, koje morasmo fizi\u010dki braniti. Na\u0111osmo se, dakle, u uobi\u010dajenoj orijentalnoj sva\u0111i i neredu. Zatim se odvezosmo do zaista veli\u010danstvenog hotela \u201cNarenta\u201d, podignutog od strane Zemaljske vlade. U staro tursko doba bijahu samo primitivna kona\u010dista za prijem putnika koji do\u0111u i pro\u0111u. Zato je austrijska uprava svuda, u okupiranim zemljama, podizala hotele.<\/p>\n<p>Mostar, 20.04.1902.<\/p>\n<p>Rijetko se mo\u017ee vidjeti \u017eivopisniji grad od Mostara, glavnog grada Hercegovine, koji le\u017ei uklije\u0161ten u visoka brda, dok Neretva hu\u010di iz svoje divlje i stjenovite postelje. Stvarni kontrast strmim, hladnim brdima jest najbujnija i najso\u010dnija vegetacija u ba\u0161\u010dama i poljima \u0161to o\u010darava du\u0161u \u2013 jedan botani\u010dki raj iz bajke<\/p>\n<p>Tokom moje \u0161etnje gradom oti\u0111oh prvo do pazara \u2013 \u010dar\u0161ije \u2013 koja sadr\u017ei masu butika najrazli\u010ditijih vrsta. Posebnu pa\u017enju privuko\u0161e mi kroja\u010dke radnje u kojima se mogu vidjeti prekrasne, zlatom vezene no\u0161nje. Odavde iza\u0111oh na Stari most na Neretvi koji se svojim smjelim svodom pogrbio iznad rijeke. Tu je bo\u017eanstven pogled, kako na obje strane, tako i dolje u vrtoglavu dubinu. Most se ne prelazi vozilima jer njegova krhkost ne trpi vibracije.<\/p>\n<p>Odavde nastavih u dio grada Zahumje (Zahum). Tu je mnogo mirnije i ti\u0161e i svugdje su ba\u0161\u010de. Iznad visokih zidova \u017eivahnim koloritom nas do\u010dekuje behar; murve i smokve iste\u017eu svoje grane preko ulice; na sve strane \u2013 opijaju\u0107i miris. Nakon brzog uvida u rimokatoli\u010dku crkvu, novogradnju u vidu bazilike sa korintskim stubovima, uputih se uz brijeg ka, tako\u0111er novoizgra\u0111enoj srpsko-pravoslavnoj crkvi. Odavde se pru\u017ea \u010dudesan pogled na cijeli grad sa svojih 30 d\u017eamija. Svu tu \u010darobnu panoramu prekriva naj\u010distije plavo nebo, koje je ikada vidjelo ljudsko oko. Pri povratku ne zaboravih posjetiti prekrasnu Kara\u0111ozbegovu d\u017eamiju.<\/p>\n<p>Mostar je grad sa 17 000 stanovnika, od kojih vi\u0161e od polovine pripada Muhamedovom u\u010denju. To izaziva raznolikost \u017eivota u gradu: mo\u017ee se vidjeti potpuno prekrivena \u017eena kako se probija ulicom kroz gu\u017evu, kao i hercegova\u010dku narodnu no\u0161nju odjevenih, mu\u0161karaca i \u017eena.<\/p>\n<p>Poslijepodne napravismo izlet na hercegova\u010dku najve\u0107u znamenitost, vrelo Bune. Ostavismo Mostar i do\u0111osmo na veliku ravnicu izme\u0111u brda i Neretve. Na lijevoj strani se na sve strane vide vinogradi i vesele vile, a na desnoj samo kameniti teren. Nakon jednog sata stigosmo u Blagaj, gdje ostavismo ko\u010dije. Nastavismo put malom pje\u0161a\u010dkom stazom koja vijuga izme\u0111u rijeke Bune i visoke hridi, gdje ru\u0161evine starog dvorca Stjepangrada mo\u0107no i dostojanstveno tronuju. Put zavr\u0161ava kod jedne ruinirane tekije s izlazom na verandu, gdje se pojavljuje \u010daroban prizor \u2013 pe\u0107ina ukra\u0161ena stalaktitima iz koje silovito istje\u010de duboka rijeka Buna. To je ista prirodna pojava koju smo upoznali kod vrela Omble. U ku\u0107i kraj pe\u0107ine je jedna vrsta mauzoleja s dva sarkofaga u kojima su sahranjene dvije svete osobe.<\/p>\n<p>Danas smo do\u017eivjeli pravu afri\u010dku vru\u0107inu. Ve\u010de je, dodu\u0161e, donijelo izvjesno olak\u0161anje, ali vrelina nastavlja isijavati iz pregrijanog stijenja. Me\u0111utim, bo\u017eanstveno je no\u0107u sjediti na hotelskoj terasi, dok mjesec izliva srebrenu rijeku iz tamnoplavog nebeskog svoda, obasjavaju\u0107i tu pitoresknu oblast svojim magi\u010dnim zrakama, pri \u010demu se \u010duje \u0161um drve\u0107a i rijeke.<\/p>\n<p>\u017delim iz Mostara zabilje\u017eiti jedan mali doga\u0111aj koji pokazuje kako je u veoma ranoj mladosti i s koliko dubokom ozbiljno\u0161\u0107u kur\u2019ansko sveto u\u010denje usa\u0111eno u svijest ovda\u0161njih vjernika.<\/p>\n<p>Pri dolasku ovamo zaposlismo, kao na\u0161eg specijalnog poslu\u017eitelja i vodi\u010da, jednog trinaestogodi\u0161njeg turskog dje\u010daka, koji odli\u010dno govori njema\u010dki. Po\u0161to ne mogoh izgovoriti ili upamtiti njegovo islamsko ime, prozvah ga Kisse-Misse, zbog sli\u010dne zvu\u010dnosti s njegovim nerazumljivim turskim imenom. \u010cak ga kasnije i njegovi turski drugovi zvahu Kisse-Misse. Dje\u010dak bija\u0161e veoma \u017eivahan i horan, pa me je zabavljalo raditi s njim. Tako ga po\u017eeljeh nau\u010diti neki \u0161vedski izraz i nagovarah ga da ponavlja \u201dgamle trindskalle\u201d (stari debeljko) i rekoh mu da time u dru\u0161tvu pozdravlja svakog \u0160ve\u0111anina. Dje\u010dak se udalji, a ja unaprijed u\u017eivah u iznena\u0111enju \u0160ve\u0111ana koji \u0107e biti tako nasamareni. Onaj koji bija\u0161e prevaren \u2013 bijah me\u0111utim ja, jer umjesto da obavi moj nalog, ode Kisse-Misse do gospodina Antonija i re\u010de: \u201dOnaj gospodin (pokazuju\u0107i na me) \u017eeli da odem do onoga i onoga i ka\u017eem \u2019gamle trindskalle\u2019, ali ja to ne \u017eelim, jer ne znam \u0161ta to zna\u010di, a to mo\u017ee biti neka uvreda!\u201d Lijepa opreznost kod jednog trinaestogodi\u0161njaka.<\/p>\n<p>Kao \u0161to rekoh, dje\u010dak bija\u0161e prijatan i ponudih ga da me u povratku prati u \u0160vedsku, gdje namjeravah voditi brigu o njemu. Njegove mrke o\u010di sijevnu\u0161e od ushi\u0107enja na taj prijedlog, ali samo nakratko. Odmah se pojavi duboka ozbiljnost na njegovom licu i pla\u010du\u0107im o\u010dima odbije on moj prijedlog. Upitah ga veoma za\u010du\u0111en \u2013 za\u0161to ne \u017eeli da me prati, po\u0161to bi o\u010digledno imao mnogo bolje \u017eivotne uslove nego \u0161to ih sad ima. On odgovori: \u201dU va\u0161oj zemlji ne postoji ni jedna d\u017eamija u kojoj bih mogao u\u010diti svoje molitve\u201d. Poku\u0161ah ga uvjeriti da mi \u010dak imamo crkve u kojima bi mogao moliti, ali on bija\u0161e neumoljiv, bez obzira \u0161to ga je rastanak sa mnom \u010dinio tu\u017enim, sude\u0107i po njegovim obilnim suzama, ukoliko nisu uzrokovane mi\u0161lju da \u0107e izgubiti svoje pare, koje mu tada dobacih.<\/p>\n<p>(prevod: Haris Tucakovi\u0107)<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Johan (Janne) Lorentz Hafstr\u00f6m, (1838. \u2013 1918), doktor medicine i putopisac, pored brojnih du\u017enosti koje je obavljao i mnogih odlikovanja (odlikovan 1894. godine zlatnom medaljom za unaprje\u0111enje vakcinacije u \u0160vedskoj), godine 1902. je obavio studijsko putovanje u na\u0161e krajeve te nakon povratka objavio jedan manje poznati rad (ne knjigu) pod radnim nazivom \u02eeSoliga dagar afsides&hellip;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11801,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11800","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11800","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11800"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11800\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11802,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11800\/revisions\/11802"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11801"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11800"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11800"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11800"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}