{"id":11795,"date":"2016-06-12T08:17:47","date_gmt":"2016-06-12T06:17:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.cidom.org\/?p=11795"},"modified":"2016-06-12T08:17:47","modified_gmt":"2016-06-12T06:17:47","slug":"mostar-ocima-stranih-putopisaca-talasi-koji-ponekad-sume-a-ponekad-huce-1900-g","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.cidom.org\/?p=11795","title":{"rendered":"Mostar o\u010dima stranih putopisaca – Talasi koji ponekad \u0161ume, a ponekad hu\u010de, 1900. g."},"content":{"rendered":"

Nekoliko dana nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske, kao \u0161esnaestogodi\u0161nja djevoj\u010dica do\u0161la je s roditeljima u Bosnu, tako da od 1879. do po\u010detka 1919. \u017eivi u Sarajevu, nakon \u010dega seli za stalno u Be\u010d. Me\u0111utim, zemlju njene mladosti nikad nije zaboravila te stoga od svog dolaska pa sve do svoje smrti osje\u0107a ona za ovu zemlju i narod neizmjernu ljubav i privr\u017eenost ba\u0161 kao da se ovdje rodila. Zacrtala si je misiju da svijet bolje upozna o Bosni i Hercegovini, a sve svoje radove je pisala na njema\u010dkom jeziku. Objavila je pet knjiga s temama na\u0161e zemlje kao i brojne novele. Godine 1900. objavljuje svoju knjigu \u02eeBosnisches Skizzenbuch \u2013 Landschafts und Kultur- Bilder aus Bosnien und der Herzegovina\u02ee (Bosanska slikovnica \u2013 pejsa\u017ei i slika kulture iz Bosne i Hercegovine), u kojoj predstavlja zemlju sa svim njenim zna\u010dajnim aspektima iz kulture, etnografije i geografije. Radi se o gospo\u0111i Mileni Preindlsberger Mrazovi\u0107, ro\u0111enoj Bjelovar\u010danki. Zadivljuju njeni dojmovi i upe\u010datljivost pisanja koje predstavlja u ovoj knjizi. Cijelu Bosnu i Hercegovinu je proputovala na konju te tako doprla do svakog njenog kutka.<\/em><\/p>\n

Ovdje \u0107emo navesti samo jedan zanimljiv isje\u010dak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici www.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n

Te\u0161ko je re\u0107i kako je nastala ta mnogo hvaljena ljepota Mostara, za koju su i metaforama bogati pjesnici Orijenta uzaludno tra\u017eili najpogodnije izraze divljenja. To nije samo goli kamen, ni blistavo safirno nebo, ni zelenkasta planinska rijeka, niti masivne gromade Huma ili Podvele\u017eja koje se spu\u0161taju do uskog prostora grada Mostara, s njegovih dvije hiljade ku\u0107a.<\/p>\n

On nikad nije bio ni\u0161ta drugo nego mali provincijski grad, nije do\u017eivio velike doga\u0111aje, a ustvari nema ni vlastitu istoriju. On je jednostavno \u02eeBr\u00fcckenort\u02ee, mjesto s mostom, (Br\u00fccke = most), mjesto na kojem se prelazi preko Neretve, oko kojega se razvio grad. I ne samo zbog dana\u0161njeg, takozvanog \u02eeRimskog mosta\u02ee, koji je tu nastao na mjestu nekada\u0161njeg drvenog lan\u010danog mosta, prije nekih dvjesta ili trista godina, \u02eepreko kojeg se\u02ee, kako je zapisao turski putopisac Had\u017ei Kalfa, \u02eemoglo pre\u0107i samo sa smrtnim strahom\u02ee.<\/p>\n

I zbog \u010dega uvjek istorija! Da li je most stari ili novi, \u010dini se svejedno, on samo ne \u017eeli ostariti, jer u stvarnosti, on je nacionalni ponos, o kom se pri\u010da i u najudaljenijim planinskim skrovi\u0161tima, o kojem slu\u0161aju i najmanja djeca, u ditirambima i sagama, zaboravljaju\u0107i ime graditelja i uz to, sve ostalo, \u0161to putnik iz daleka ina\u010de \u017eeli \u010duti o jednom ovakom veli\u010danstvenom objektu.<\/p>\n

Hercegovci u ovom mostu nalaze jedan dio samih sebe. Kako god se most \u010dvrsto oslonio na njegovo visoko kamenito postolje i hrabro stoji iznad stra\u0161nog pulsa, on je istovremeno i ponosni simbol njihove oprezne hrabrosti, njihov ponosni let misli, kao \u0161to je i njegova herojska ljepota.<\/p>\n

\u010covjek voli tu rijetko vi\u0111enu, s mnogo lako\u0107e sjedinjenu snagu, koja se osjeti u linijama mostarskog mosta. Na izlascima oba polja mosta, borba i odbrana unutra\u0161njih sila mosta, stvorila je dvije jake visoke kule, tako da je sam most postao tvr\u0111ava, koja se opisuje kao \u02eeGrad\u02ee. Uostalom, ranije su se pod tim podrazumjevale gradske zidine s njihovih trinaest kula, od kojih je svaka imala svoju veliku va\u017enost, kako kod lokalnih sukoba, tako i kod odbrane od Venecijanaca. Sve te kule, osim jedne, koja sada slu\u017ei kao barutana, jednostavno su nestale. Istovremeno, ve\u0107i broj objekata na okolnim uzvisinama slu\u017ei gradu kao poja\u010danje.<\/p>\n

Ipak, Neretva zaslu\u017euje posebnu pohvalu za ljepotu, koju ona posebno poklanja prilikom pogleda odozgo, s vrha mosta. Ona je ispod mosta duboka, djeca se zabavljaju, ska\u010du\u0107i s mosta, u\u017eivaju\u0107i na raznovrsnim formacijama obale. Neretva se provla\u010di kroz horizontalno slojevite stijene, dijeli naizgled slobodno stoje\u0107e plutaju\u0107e pla\u017ee, formira grebene i pe\u0107ine, kopa galerije i povla\u010di velike blokove u korito, a njeni talasi ponekad \u0161ume, a ponekad hu\u010de. Neretva ih potpuno prekrije kad podivlja, narastaju\u0107i do 12 metara uvis, dok se kod ni\u017eeg vodostaja, mirna, ravna kao ogledalo, provla\u010di izme\u0111u stijena, koje kao da potje\u010du iz anti\u010dkog doba, me\u0111u obalama, koja se spu\u0161taju duboko, od visokih ku\u0107a, kao da su isklesane od kamena.<\/p>\n

Dio grada uz most, sa svojim uskim, i gore-dolje zapetljanim ulicama, s ku\u0107ama od kamena \u017ebukanih malterom, s otvorima za vrata i prozore, pokrivene ravnim kamenim krovovima, s tamnim uskim orijentalnim prodajnim prostorima, dopunjavaju upe\u010datljivu sliku rijeke, s mnogim slikovitim pojedinostima, koje se odjednom otvaraju pri svjetlosti, kao \u017ear u\u017eareni, s tvrdim pra\u0161njavim ulicama, koje ne mo\u017ee omek\u0161ati ni najuporniji pljusak. Kameni zidovi ku\u0107a okrenuti k ulici bez prozora su, grubo malterisani, ili na suho ozidani oko ba\u0161\u010da, \u0161to na pojedinim mjestima poja\u010dava utisak, kao da se upalo u jedan suhi kanal oko neke tvr\u0111ave.<\/p>\n

Ali zelenilo, kona\u010dno daje za pravo da se sve to \u010dini jo\u0161 vrijednijim. Li\u0161\u0107e kunice trave, ili vrhovi \u0161ipaka, koji se propinju i vire preko zidova, i bezbrojni javni objekti u prolje\u0107e se pokazuju u rasko\u0161noj vegetaciji.<\/p>\n

Duboko tamno raslinje na grobljima, u sjenci d\u017eamija, izgra\u0111enih od sivog kamena, od tla do vrha minareta, kojih se vidi ta\u010dno trideset i tri, u isto tolikom broju gradskih naselja. Glavna, Kara\u0111ozbegova d\u017eamija, koja se nalazi u centru grada, te d\u017eamija izgra\u0111ena pored kule sa satom, koju je dala izgraditi Fatima-kadun, mogu se uvrstiti u krug veli\u010danstvenih.<\/p>\n

I pored toga \u0161to se u udubinama zidina gnijezde ptice grabljivice, koje be\u0161umno lete iznad grada, u gradu se nalazi i veliki broj ptica pjevica, a usred mekane proljetne no\u0107i ogla\u0161ava se glasan pjev stotine slavuja.<\/p>\n

Specifi\u010dnost Mostara su ptice kumre, koje se mogu na\u0107i u vrlo malom broju mjesta na Balkanu.<\/p>\n

(sa njema\u010dkog: Smail \u0160pago)<\/p>\n

 <\/p>\n

Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nekoliko dana nakon okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske, kao \u0161esnaestogodi\u0161nja djevoj\u010dica do\u0161la je s roditeljima u Bosnu, tako da od 1879. do po\u010detka 1919. \u017eivi u Sarajevu, nakon \u010dega seli za stalno u Be\u010d. Me\u0111utim, zemlju njene mladosti nikad nije zaboravila te stoga od svog dolaska pa sve do svoje smrti osje\u0107a ona…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11796,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11795","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11795","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11795"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11795\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11797,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11795\/revisions\/11797"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11796"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11795"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11795"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11795"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}