<\/p>\n
\u02eeS gjacima kroz Bosnu – Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju, Jadransko more, Istru (Trst, Mletke, Rijeku) i Hrvatsku\u02ee, naziv je putopisne knjige izdate u Tuzli 1901. g., koju je napisao Dragutin Frani\u0107<\/a>, a na osnovu putovanja koje je u\u010dinio 1895. s grupom osije\u010dkih u\u010denika. Frani\u0107 (1864.<\/a>–1924.<\/a>), je bio hrvatski profesor, pedagog<\/a>, publicist<\/a>, pasionirani planinar i zemljopisni<\/a> stru\u010dni pisac, ina\u010de rodom iz Teslina rodnog mjesta Smiljana<\/a>. Na po\u010detku knjige autor pi\u0161e: “Ako iko, to se mi Hrvati<\/a> i Srbi<\/a> mo\u017eemo s punim pravom ponositi ljepotom svoje domovine. Nigdje valjda na svijetu nije priroda tolikog obilja reznolikosti oblika i podneblja na tako malom prostoru izasula, kao upravo u na\u0161im zemljama. Na \u017ealost moramo i preko na\u0161e volje istaknuti, da malo ima Hrvata i Srba, koji u istinu poznaju sve ljepote i raznolikosti svoje divne domovine.” U svojoj knjizi ne opisuje stvari i mjesta preop\u0161irno, ali ne izostavlja ni jedan va\u017ean podatak za grad.<\/em><\/p>\n Ovdje \u0107emo navesti samo dio koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se mo\u017ee pro\u010ditati i downloadirati na stranici www.cidom.org<\/a><\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n […] Mostar<\/a> ima, po popisu 1895. g., 14 370 \u017eitelja (bez vojske) i to: 6 946 muslimana, 3 877 pravoslavaca, 3 353 katolika, 164 Jevreja i 30 drugih. Ku\u0107e su od kamena, a kamenom su i pokrivene. U dijelu grada koji se zove Podhum je nova katoli\u010dka crkva, dogra\u0111ena 7. o\u017eujka 1866. Biskupski dvor se po\u010deo zidati 1846. u Vukodolu i preseli se biskup Bari\u0161i\u0107 iz sela Seonice (jug Duvna polja) u Mostar. Katolici se po\u010de\u0161e tada sve vi\u0161e u Mostaru nastanjivati. Primili su ih tada\u0161nji biskup fra Paskal Buconji\u0107<\/a> i vladika Serafim Perovi\u0107<\/a>. Pravoslavna crkva i vladi\u010danski dvor su na uzvi\u0161enom pristranku Podvele\u017ea, otkuda je pukao daleki vidik preko cijeloga Mostara. Mostarske d\u017eamije su na glasu zbog svoje ljepote. Ima ih 33. Najljep\u0161a je Karagjoz begova za koju se smatra da je bila crkva sv. Stjepana. […]<\/p>\n […] Preko starog Mosta se sada mo\u017ee samo pje\u0161ke jer su podignuta dva nova gvozdena mosta. Had\u017ei Chalfa navodi da je tu bio drveni most, prije dolaska Osmanlija, a po\u010divao je na gvozdenim lancima. Sultan Sulejman je poslao svog prvog neimara da izgradi kameni most, ali se on ne usudi i to obavi neki stolar iz Mostara Rade da bi svoju glavu otkupio (jer je bio su\u017eanj). Sa obje strane mosta bila je podignuta tvr\u0111a ili grad. Desno je bila janji\u010darska kasarna. Na ulazu su stajale falake, kojima su mu\u010deni neposlu\u0161ni janji\u010dari i kaurska tvrdoglava raja. Falake su suhi kolac postavljen na 2 grede, na kolcu je svezan kai\u0161 kojim se ve\u017eu noge krivca. Obje\u0161enim nogama u vis, glavom strmoglavce. Potom su slijedile batine i druge muke, kao suha slama za ka\u0111enje i dr. Od staroga mosta uz lijevu stranu Neretve, sve do \u010car\u0161ije naredalo se do 500 du\u0107ana. Trgovina je ne samo sa okolinom ve\u0107 i Dubrovnikom<\/a> i Trstom<\/a>. Tu su i konzulati: austrijski, ruski i francuski.<\/p>\n Kad se podigla u X st. kne\u017eevina Hum ili Zahumlje, spominju se gradovi Hum i Buna. Buna na utoci Bune u Neretvu, a Hum je navodno dana\u0161nji Mostar. Ravenski zemljopisac spominje grad “Umone (Humone) id est Musaro”, po tome je nosio i ime Musarum. \u0160uma u okolici malo ima jer ih Rimljani i Mle\u010dani isjeko\u0161e. Pod Podvele\u017ejem osnovana je vinogradarska i vo\u0107arska stanica. Tu su i veliki vinogradi i podrumi bra\u0107e Jela\u010di\u0107a. Idu\u0107i k izvoru Bune vide se gomile poredane po polju uz cestu. Buna izvire kod Blagaja<\/a> i te\u010de kroz ru\u0161evine slavnoga grada Blagaja koji je bio glavni grad Humske zemlje, kada se obitelj Hrani\u0107a ili Kosa\u010da od bosanske kraljevine otrgla i sklonila pod okrilje njema\u010dkog cara 1440. Stjepan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da<\/a> dobi 1448. od njema\u010dkog cara naslov \u02eeherceg\u02ee, po \u010demu se onda i zemlja prozva Hercegovina<\/a>. Pod tom hridinom je tekija (samostan) u kojoj se \u010duvaju mrtvi ostaci muslimanskog sveca Sali Sartuka i njegova sluge A\u010dik ba\u0161e. U tekiji se vidi na jednome zidu pribijen ma\u010d i buzdovan, kojim je pokojnik, \u0161to tu po\u010diva, preganjao na pravovjerje nevjernike. U ku\u0107ici uz tekiju stanuje hod\u017ea. Prije 400 godina (od 1895), pripovjedao je ho\u017ea, \u017eivio je tu Sali Sartuk, koji je do\u0161av\u0161i iz Misira (Egipta) mnoge preveo na islam i to ne samo rije\u010dima i \u010dudesima nego i ma\u010dem i buzdovanom. Grob mu je prekirven \u0107ilimom. Porodica svetog pokojika \u017eivi jo\u0161 i tada u Africi, a otuda poti\u010de i sam tada\u0161nji hod\u017ea, koji \u010duva taj grob. Pobo\u017eni muslimani tu dolaze na zavjet ovome grobu. Na brdu nad pe\u0107inom je bio Stjepan grad<\/a>.<\/p>\n Pripovijedalo se da je neki \u010doban na nevesinjskom polju bacao u ponor Zalomke rijeke ovce jednoga bega i da ih je voda iznosila njegovu ocu, mlinaru na izvoru Bune. Kad je beg za to do\u010duo, odrubi \u010dobanu glavu, baci ga u ponor, a jadni otac mjesto ovce uhvati lje\u0161inu svoga sina. Po tome bi se moglo odrediti odakle dolazi ponornica Buna. Stjepan grad, iznad vrela Bune je podigao herceg Stjepan Vuk\u010di\u0107, glavar obitelji Kosa\u010di\u0107a. Njegov sin Vladislav se sa bratom Vlatkom sklonio u Dubrovnik, a njihova najmla\u0111eg brata Stjepana posla herceg Stjepan sultanu za taoca. On se potur\u010di i dobi ime Ahmet Hercegovi\u0107. Po smrti sultana Fatiha postade beglerbeg od Anatolije, a nakon nekoliko pobjeda u ratu posta velikim vezirom. Preminuo je 1518.<\/p>\n <\/p>\n Priredili: Ismail Braco \u010campara\/ Tibor Vran\u010di\u0107\/ Smail \u0160pago<\/strong><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u02eeS gjacima kroz Bosnu – Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju, Jadransko more, Istru (Trst, Mletke, Rijeku) i Hrvatsku\u02ee, naziv je putopisne knjige izdate u Tuzli 1901. g., koju je napisao Dragutin Frani\u0107, a na osnovu putovanja koje je u\u010dinio 1895. s grupom osije\u010dkih u\u010denika. Frani\u0107 (1864.–1924.), je bio hrvatski profesor, pedagog, publicist, pasionirani planinar i…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":11769,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-11768","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-knjige-i-clanci","category-3","description-off"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11768","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11768"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11768\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11770,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11768\/revisions\/11770"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11769"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11768"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11768"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.cidom.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11768"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}