Ploče s imenima ulica
Vakif (dobotvor) Nesuh-aga Vučijaković 1583. g. zaviještao je vakifnamom (darovnicom) 123 000 dirhema u gotovini, 28 dućana u kasabi Mostaru, radionicu za izradu harara i pokrovaca od kostrijeti, osam ručnih mlinova i dvije vodenice (jednu na rijeci Radobolji u Mostaru, a drugu u Studencima – općina Ljubuški). Sve gore navedeno je namijenio kako bi omogućio izdržavanje dviju džamija koje je sagradio u tvrđavi Ljubuški i kasabi Mostaru, te dvaju mekteba u spomenutim mjestima. Nadalje je odredio da se, po potrebi, opravljaju i održavaju mostovi na rijeci Radobolji u Mostaru i rijeci Trebižatu u Ljubuškom.
Međutim, nemojmo pomisliti da se u ono vrijeme tek tako dijelila imovina i novac, pogotovo ne bez ikakvih pravila i kontrole. U vakifnami lijepo piše da se novac iz ove zaklade može posuđivati drugima, odnosno davati kredit samo uz rebah (profit) i to po šerijatskim propisima. A to znači da se za svakih deset posuđenih dirhema godišnje ubere jedanaest i po dirhema prihoda. Naglašeno je i to da se pozajmice daju samo sposobnim platišama i uz čvrstu garanciju jednog čovjeka iz naroda. Krediti se ne smiju davati muflisima (onima koji nemaju nikakve imovine), raznoj gospodi, vojnicima, zlikovcima, lašcima i sličnim osobama. Štetu koja u vakufu nastane mutevelijinom nemarnošću i greškom dužan je on iz vlastitih sredstava vakufu nadoknaditi.
Kratko i jasno, bez uvjeta bankarskih ugovora i sitno pisanih slova na stotinu stranica.
Fotografija: Vučjakovića džamija (gravura) 1885. g.
Related posts
