• Amblem prvog Velocipedskog (biciklističkog) društva Mostar

  • Vodovodna cijev – muzej Tara

  • Zahvalnica za otvaranje Gimnazije

  • klapa-mostar-76

  • Čardak – bakrorez Ramiza Pandura 1977

  • Čardak – bakrorez Ramiza Pandura 1977 1

  • Članak iz turist vodiča 1905 (tiskano u Londonu)

  • Žig vojne pošte Mostar

  • Telegram Metković – Mostar 1863

    Prva redovita telegrafska komunikacija u svijetu je uspostavljena 1838. g. između Londona i Birminghama. Samo dvadeset godina nakon toga, 1858. g., naš Mostar je uspostavio telegrafsku komunikaciju s Metkovićem – čak dvije godine prije nego je to uspjelo Sarajevu. Tada je Mostar jedini u cijelom Bosankom vilajetu imao telegraf.
    Ovo je kopija telegrama poslanog iz Metkovića za Mostar 1863. g.

  • Telegram generala Jovanovića o okupaciji Mostara

    Ulazak austrougarske vojske na čelu s generalom barunom Stjepanom Jovanovićem u Mostar je opisan već bezbroj puta. Da se kratko podsjetimo, pobunjenici, bolje reći rulja na čelu sa samoproglašenim Ali-agom Haljevcem upade 2. avgusta 1878. g. u Konak, ubiše kajmakama Murat-bega, zaklaše mutesarifa i njegova zeta, svukavši ih prethodno do gola i opljačkavši. Zatim upadoše u kuću muftije Sidiki ef. Karabega, usmrtiše ga, pa ga zatim iskasapiše nožem i opljačkaše. Nastade bezvlašće i strah, plječke i palež imovine po Mostaru. Prije nego li je svečano ušao u Mostar, general odposla brzojav građanima Mostara u kojem je naglasio da se njegovim dolaskom uvodi red, da će se poštivati svačija imovina i vlasništvo, a da će se pobuna i nered strogo kazniti. Nakon toga, 4. avgusta, vođa pobunjenika sa svojim jaranima odjaha do Bišća, gdje se ponizno pokloni zapovjedniku austrougarske vojske generalu Jovanoviću i zaželi mu dobrodošlicu u naš „mirni“ grad.

    Ovo je taj telegram.

  • Tombola 1906

  • Trgovina Mihe Peške

  • Tvornica duhana 1900-ih (berba duhana)

    Negdje odmah nakon dolaska Austrougarske u Mostar doseljava Julius Thonhauser, apotekar iz mjesta Szentendre (Sent Andrea) nedaleko Pešte. Ubrzo poslije dolaska u Mostar, 1879. g. otvara apoteku pomalo ugostiteljskog naziva „Apotheke zum Reichsadler“ (Kod carskog orla), a koja bijaše smještena na Glavnoj ulici, između današnjeg Narodnog pozorišta i Vučijakovića džamije, na Šehitlucima. Vremenom Julius stječe ugled i visok položaj, te ga redovito počinju birati u Gradsko vijeće, a usto je jedan od začetnika ideje izgradnje staračkog doma.
    Na povratku kući iz Beča, Julius naglo obolijeva te nenadano umire na Rijeci. Njegova supruga, Vinčenca r. Matulić, prodaje apoteku još jednom doseljeniku iz Češke – Wenzelu Mikanu, koji nakon izvjesnog vremena kupuje od nje i tvornicu soda vode koju proširuje na proizvodnju limunade.
    Posao je toliko dobro cvjetao da Mikan 1904. g. započinje gradnju svoje zgrade na samom uglu Sauerwaldove (Srednja) i Haljevčeve (Huse Maslića) u koju preseljava apoteku. Također je uz tehničku pomoć arhitekte Antonia Tiberia izgradio i zgradu do nje – zgradu u kojoj je bilo kino Zvijezda.
    Uz angažman fotografa Stjepana Tomlinovića izdaje i svoje dopisnice na kojima reklamira duhan i duhanske proizvode koji su se u ono vrijeme svakako prodavali i u njegovoj apoteci.
    Ovo je jedna od njih.

  • Untitled – 3

  • Vatrogasci Mostar 1914

  • Vinski podrum Jelačić 1893

  • Soko – Galeb G-4 pred isporuku Burmi

  • Soko – hala izgradnja Gazela

  • Soko – hala izgradnja Gazela 1

  • Soko – hala izgradnja Orlova

  • Stari most – kronogram o gradnji

  • Svjedodžba iz 1918

  • Hercegovka_Mostar_-_Jaffa_gold_sirup.jpg

  • Reklama Žilavka 1988

  • Rodoč – posjet Tita Sokolu 1975

  • SOKO – Eskadrila lovaca Orao na pisti

  • SOKO – Galeb G-4 1 pred isporuku Burmi

  • Skica starog grada

  • Skica starog grada Komplet

  • Pumpa_za_vodu_iz_1882.jpg

  • Pumpa_za_vodu_iz_1882_1.jpg

  • Sladoledar

  • Slika (24)

  • Reklama Blatina 1988

  • Reklama za banku

    Izgradnjom uskotračne željeznice koja je povezala Mostar sa Sarajevom i dalje Evropom na sjeveru i Metkovićem i Jadranom na jugu. Izvozno-uvozni robni tokovi Hercegovine bili su uglavnom usmjereni pravcem Mostar-Metković-Trst. Rasplamsva se trgovina u svim oblicima, a čaršija poprima drukčije boje i sadržaje. Sredinom devedesetih godina IX. stoljeća Mostar bilježi 95 registriranih trgovačkih radnji i obrta. Polako počinju nestajati poslovi sabljara, tufekčija, čizmedžija, mjerenje platna laktom i na palac, a počinju se pojavljivati vinari, apotekari, trgovine mješovitom robom, banke i sl. Mnogi trgovci u Trstu osnivaju svoje trgovačke filijale ili firme, koje su se bavile trgovačkim prometom, a počinje cvjetati i moderna industrijska proizvodnja.
    Počinju se u lokalnim novinama objavljivati brojne reklame za proizvode i usluge, a mi ovdje donosimo izbor nekoliko njih.

  • Reklama za knjižaru

    Izgradnjom uskotračne željeznice koja je povezala Mostar sa Sarajevom i dalje Evropom na sjeveru i Metkovićem i Jadranom na jugu. Izvozno-uvozni robni tokovi Hercegovine bili su uglavnom usmjereni pravcem Mostar-Metković-Trst. Rasplamsva se trgovina u svim oblicima, a čaršija poprima drukčije boje i sadržaje. Sredinom devedesetih godina IX. stoljeća Mostar bilježi 95 registriranih trgovačkih radnji i obrta. Polako počinju nestajati poslovi sabljara, tufekčija, čizmedžija, mjerenje platna laktom i na palac, a počinju se pojavljivati vinari, apotekari, trgovine mješovitom robom, banke i sl. Mnogi trgovci u Trstu osnivaju svoje trgovačke filijale ili firme, koje su se bavile trgovačkim prometom, a počinje cvjetati i moderna industrijska proizvodnja.
    Počinju se u lokalnim novinama objavljivati brojne reklame za proizvode i usluge, a mi ovdje donosimo izbor nekoliko njih.

  • Reklama za kozmetiku

    Izgradnjom uskotračne željeznice koja je povezala Mostar sa Sarajevom i dalje Evropom na sjeveru i Metkovićem i Jadranom na jugu. Izvozno-uvozni robni tokovi Hercegovine bili su uglavnom usmjereni pravcem Mostar-Metković-Trst. Rasplamsva se trgovina u svim oblicima, a čaršija poprima drukčije boje i sadržaje. Sredinom devedesetih godina IX. stoljeća Mostar bilježi 95 registriranih trgovačkih radnji i obrta. Polako počinju nestajati poslovi sabljara, tufekčija, čizmedžija, mjerenje platna laktom i na palac, a počinju se pojavljivati vinari, apotekari, trgovine mješovitom robom, banke i sl. Mnogi trgovci u Trstu osnivaju svoje trgovačke filijale ili firme, koje su se bavile trgovačkim prometom, a počinje cvjetati i moderna industrijska proizvodnja.
    Počinju se u lokalnim novinama objavljivati brojne reklame za proizvode i usluge, a mi ovdje donosimo izbor nekoliko njih.

  • Reklama za pokućstvo

    Izgradnjom uskotračne željeznice koja je povezala Mostar sa Sarajevom i dalje Evropom na sjeveru i Metkovićem i Jadranom na jugu. Izvozno-uvozni robni tokovi Hercegovine bili su uglavnom usmjereni pravcem Mostar-Metković-Trst. Rasplamsva se trgovina u svim oblicima, a čaršija poprima drukčije boje i sadržaje. Sredinom devedesetih godina IX. stoljeća Mostar bilježi 95 registriranih trgovačkih radnji i obrta. Polako počinju nestajati poslovi sabljara, tufekčija, čizmedžija, mjerenje platna laktom i na palac, a počinju se pojavljivati vinari, apotekari, trgovine mješovitom robom, banke i sl. Mnogi trgovci u Trstu osnivaju svoje trgovačke filijale ili firme, koje su se bavile trgovačkim prometom, a počinje cvjetati i moderna industrijska proizvodnja.
    Počinju se u lokalnim novinama objavljivati brojne reklame za proizvode i usluge, a mi ovdje donosimo izbor nekoliko njih.

  • Reklama za vinski podrum

    Izgradnjom uskotračne željeznice koja je povezala Mostar sa Sarajevom i dalje Evropom na sjeveru i Metkovićem i Jadranom na jugu. Izvozno-uvozni robni tokovi Hercegovine bili su uglavnom usmjereni pravcem Mostar-Metković-Trst. Rasplamsva se trgovina u svim oblicima, a čaršija poprima drukčije boje i sadržaje. Sredinom devedesetih godina IX. stoljeća Mostar bilježi 95 registriranih trgovačkih radnji i obrta. Polako počinju nestajati poslovi sabljara, tufekčija, čizmedžija, mjerenje platna laktom i na palac, a počinju se pojavljivati vinari, apotekari, trgovine mješovitom robom, banke i sl. Mnogi trgovci u Trstu osnivaju svoje trgovačke filijale ili firme, koje su se bavile trgovačkim prometom, a počinje cvjetati i moderna industrijska proizvodnja.
    Počinju se u lokalnim novinama objavljivati brojne reklame za proizvode i usluge, a mi ovdje donosimo izbor nekoliko njih.

  • Ploča s imenom ulice Franje Josipa na tri pisma (latinica, arebica i ćirilica). Ploča se nalazi u Muzeju Hercegovine, Mostar

  • Ploča Ograda – Dugalića pekara 2014

  • Posmrtni ostaci Salke Šestića mart 1943

  • Predstavljanje projekta izgradnje bazena 1960-tih

  • Predstavljanje projekta izgradnje bazena 1960-tih 1

  • Ratni bonovi 1994

  • Nacrt radnje uz Tabačicu (Braco) 1

  • Nelson Mandela s plaketom grada Mostara

  • Nelson Mandela prima povelju Mostar 2006

  • Paškal Buconjić 1898

  • Pero Zubac i Duško Radović

  • Pismo iz 1936

  • Plakat des Stadtrats von Mostar

    Većinu čuvene Četvrte BH pukovnije u Prvom svjetskom ratu činili su vojnici iz Hercegovine, a u austrougarskoj vojnoj i drugoj dokumentaciji nazivani su jedinstvenim imenom Bošnjaci. Ova je pukovnija bila jedna od najodlikovanijih dijelova austrougarske vojske. U njenu čast austrijski vojni glazbenik Eduard Wagnes skladao je 1895. godine vojni marš imena Die Bosniaken kommen (Bošnjaci dolaze), a vojni arhivi Beča bilježe mnoga imena odlikovanih vojnika katolika i muslimana. Među ostalima, u ovoj je pukovniji služio (i u borbama s Talijanima bio ranjen) i Husaga Ćišić, poslijeratni gradonačelnik Mostara.
    Gradsko poglavarstvo grada Mostara, dana 13. novembra 1915. godine, izdaje proglas pod nazivom: ”Junačko držanje naše domaće pukovnije!” Potpisao ga je čuveni mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina. Mujaga izvješćuje narod kako je od zapovjednika BH 4 pukovnije potpukovnika Leo Kuchynskog primio dopis. Naime, Kuchynska je Mujagu, izvijestio kako je Vrhovno vojno zapovjedništvo, dana 11. novembra 1915. godine, pohvalilo izvrsno hrabro držanje pripadnika Četvrte pukovnije. Plakatom, u kojem je Mujaga u cjelosti naveo potpukovnikov dopis, oblijepljen je tadašnji Mostar kako bi narod ”napunio ... srca bujnom radošću, a diki i ponosu ...neće biti ni kraja ni konca.”
    Mujagin proglas kojega ovdje donosimo tiskan je u poznatoj gradskoj tiskari i knjižari Pacher & Kisić.

  • Muzej tara

  • Muzej tara (2)

  • Muzej tara (3)

  • Muzika kraljeve garde (Aleksa Šantić četvrti s lijeva u donjem redu) 1919

  • Nacrt radnje uz Tabačicu (Braco)

  • Karadžozbegova džamija – česma

  • Kutija za cigarete Fabrike duhana Mostar 1930

  • Liska – HKD Napredak

  • Lovci mostarski 1898

  • Menu hotel Neretve 1913

    Dosad smo mnogo podataka objavili o gradnji i uopće o hotel Neretvi. Ovdje donosimo detalje o gastronomskim užicima koji su se mogli naći na jelovnicima ovoga hotela. Na samom početku poslovanja na jelovniku se počinju pojavljivati, uz brojne specijalitete europske kuhinje, nezaobilazna Sacher torta i Wiener šnicla, a sve je to pripravljano od strane kuhara dovedenih specijalno iz Praga. I tada je pojam gastronomije bila Francuska pa su i jelovnici bili tiskani obavezno na francuskom jeziku. Vrhunac kulinarskog umijeća ovaj hotel je doživio u vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. 3. juna 1910., kada je poseban carski tim kuhara uz pomoć kuhara hotela priredio svečani ručak caru i brojnim uzvanicima.
    Na stolovima je tada ponuđen sljedeći menu:
    - Potage Comtese, (juha comtese – grofica)
    - Tartelettes Perigord, (pogačice Perigold)
    - Filets de turbot a la venetiene, (fileti iverka po venecijanski)
    - Piéce de boeuf et boeuf á la mode, (goveđi odrezak i govedina po želji)
    - Chaud-froid de coq des bois, (hladetina od divljeg pijetla)
    - Champagne cup, (kup od pjenušca)
    - Poulardes de Styrie, (štajerska kokoš)
    - Salade, compote, (salata, kompot)
    - Aspergés en branches, (šparoge)
    - Riz a l’ Imperatrice, (riža na caričin način)
    - Fromage, (sir)
    - Glaces aux oranges et an cafe, dessert. (sladoled od naranče i kava, desert)

    Izvor: Bosnische Post, Br 125, Sarajevo, 4. Juni 1910.

    Napominjemo da je hotelski menu svakodnevno bio različit. Ovdje donosimo jedan koji je bio posluživan na dan 18.avgusta 1913. g., kao i program predviđenog programa posjeta cara.

  • Mujaga Komadina – pasoš

  • Mujaga Komadina crtež

  • Gajretovi stipendisti 1925

  • Grupa Rondo – Nikola Perović i Jolta

  • Gusle – dobrotvori 1938

  • Hrvoje 1939

  • Ispred bunkera cijeli komšiluk 1944

  • Itihad i njegov tamburaski orkestar (Sulejman Šestić krajnji desno na basu) 1906

  • Jelačić podrum (Đorđo i Risto)

  • Fotografija od Antuna Zimola (prednja i zadnja strana)

  • Fotografija od C. Vlaje (prednja i zadnja strana) 1914

  • Fotografija od Milan Savić (prednja i zadnja strana) 1910-ih

  • Fotografija od Milan Savić (prednja i zadnja strana) 1910-ih 1

  • Fotografija od Stjepana Tomlinovića

  • Dubrovački izvještaj od 3 4 1452 (prvi pisani pomen imena Mostar)

  • Džamija Fatime Kadun – projekt obnove

  • Džamija srušena nakon zemljotresa – objavljeno u nizozemskim novinama 1927

  • Fortice oko Mostara – austrougarska karta

  • Fotografija (A. Zimolo) 1

  • Fotografija (A. Zimolo) 2

  • Fotografija (A. Zimolo) 3

  • Cvjetko Sisarić Mostar

  • Diploma 1909

    Vinova loza se u Hercegovini uzgaja od davnina. Na škrtoj zemlji, uz mukotrpnu obradu, vinogradarstvo je bilo osnova preživljavanja hercegovačkog seljaka. No, dolaskom Austrougarske uslijedilo je unapređenje proizvodnje i osnivanje vinogradarsko-voćarskih stanica, prve u Gnojnicama 1886. godine, a zatim i na cijelom području Hercegovine. Ovdašnji vinari počinju školovati svoju djecu u čuvenoj vinogradarsko-vinarskoj školi u Klosterneuburgu, sjevernom predgrađu Beča i tako se kvaliteta ovdašnjih vina podiže na zavidnu razinu, a naša se vina počinju piti i po carskim dvorovima širom Europe. Stoga i vinograde u Gnojnicama i Lastvi narod počinje nazivati Carskim.
    Mostar je izrodio brojne znamenite vinare, a najpoznatiji je bio podrum Đorđa i Riste Kovačine, podrum Velimira Oborine, obitelji Krulj, Slišković, Ćereković i mnogi drugi. Vina iz ovih podruma su osvajala brojne medalje na izložbama po svijetu. Osobno je car 1909. godine uručio podrumu Peško & Jelačić medalje i diplomu za izvrsnu kakvoću vina na izložbi u Mistellbachu, na kojoj je sudjelovalo čak dvadeset izlagača iz Hercegovine.
    Ovo je diploma s te izložbe.

  • Diploma Barcelona 1929

  • Diploma Budapest 1900

  • Diploma Pariz 1898

  • Diploma Pariz 1900

  • Dokument upućen jerusalemskom muftiji Eminu Al Huseiniju (idejni tvorac handžar divizije).

  • Domovnica Grad Mostar

  • Bankarska Dokumentacija Risto i Simo Šain (Emir Krpo poslao, Veljko Mićevć pronašao) (6)

  • Bankarska Dokumentacija Risto i Simo Šain (Emir Krpo poslao, Veljko Mićevć pronašao) (7)

  • Bankarska Dokumentacija Risto i Simo Šain (Emir Krpo poslao, Veljko Mićevć pronašao) (8)

  • Blizanci – Kameni vinograd

  • Carski vozni red za posjetu

  • Atijas – Salamon Atijas (Cucin djed)

  • Bankarska Dokumentacija Risto i Simo Šain (Emir Krpo poslao, Veljko Mićevć pronašao) (1)

  • Bankarska Dokumentacija Risto i Simo Šain (Emir Krpo poslao, Veljko Mićevć pronašao) (2)

  • Bankarska Dokumentacija Risto i Simo Šain (Emir Krpo poslao, Veljko Mićevć pronašao) (3)

  • Bankarska Dokumentacija Risto i Simo Šain (Emir Krpo poslao, Veljko Mićevć pronašao) (4)

  • Bankarska Dokumentacija Risto i Simo Šain (Emir Krpo poslao, Veljko Mićevć pronašao) (5)

  • Aleksa Šantić

  • Ali Hodžina džamija na Raljevini (projekt obnove)

  • Amblem prvog Velocipedskog (biciklističkog) društva Mostar

  • Atijas – Cuco s ocem Jahielom i majkom

  • Atijas – Jahiel Atijas (Cucin pradjed)

  • Gradska_elektrana_-_račun_za_struju_1918.jpg

  • Dimnjačar_-_račun_za_usluge_1918.jpg

  • Oglas_za_Prvu_kovačku_i_kolarsku_radnju_Zrimšek.jpg

  • Raspored_natapanja_bašči_u_Ilićima_1932.jpg

  • Mujaga_Komadina_-_smrtovnica_1925.jpg

  • List_Neretva_prvi_broj_1876.jpg

  • List_Bošnjak_-__novinski_članak_o_otvaranju_željezničke_pruge.jpg

  • Karađozbegova_džamija_-_kronogram.jpg

  • Japanski_katalog_ponude_uvoznih_vina_1975.jpg

  • Husaga_Čišić_-_govor_povodom_puštanja_mosta_7_6_1936.jpg

  • Hotel_Neretva_naljepnica_1.jpg

  • Hotel_Bristol_naljepnica.jpg

  • Hotel_Neretva_naljepnica.jpg

  • Obavijest_o_otvaranju_plivačkog_bazena_1958.jpg

  • Hodža_u_Šarića_džamiji_Hafiz_Učaković_1914.jpg

  • Hasan_Taslaman_među_prvim_vozačima_dvospratnog_autobusa_-_slikano_u_Bijelom_polju_(dostavio_Mili_Taslaman)_1950-ih.jpg

  • Grb_Mostara_do_1992_1.jpg

  • K. und K. 1tes Gebirgsbrigadekommando Mostar

  • Gradska_elektrana_-_račun_za_struju_1918.jpg

  • Spomen ploča na Ćorovića kući

  • Glasački_listić_za_nezavisnost_BiH_1992.jpg

  • Franjevački_samostan_(nacrt_obnove_Miloša_Komadine)_1890.jpg

  • Fejićeva_-_kuća_gdje_je_stanovao_dr._Petar_Rizzo,_(Braco)_2017_(3).jpg

  • Etiketa_Blatina_Oborina.jpg

  • Fabrika_duhana_-_radnici_1900-ih.jpg

  • Društvo_Gajret_1926.jpg

    Društvo za potpomaganje muslimana učenika srednjih i visokih škola u Bosni i Hercegovini osnovano je na osnivačkoj skupštini 20. februara 1903. Glavni osnivači društva su bili Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić, ujedno i osnivači časopisa "Behar" koji je bio važan korak u kulturnom i prosvjetnom životu muslimana Bosne i Hercegovine. Sve do 1907. g. predsjednik društva je bio Safvet-beg Bašagić, kada "Gajret" preuzimaju pristalice Muslimanske narodne organizacije. Krajem 1913. godine državne vlasti su suspendirale upravni odbor društva, te je uveden komesarijat. Pored Safvet-bega Bašagića i Osman Đikić je obavljao jedno vrijeme funkciju glavnog tajnika društva.
    Godine 1919. "Gajret" proširuje djelokrug svoga rada, te pored davanja stipendija učenicima, osniva i konvikte, svojevrsne đačke domove za srednjoškolce u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću i Foči. Osim toga, društvo je pokrenulo i svoju biblioteku, a kasnije i banku, koja se zvala "Gajret-banka", a održavalo je i razne tečajeve (analfabetske, za propagiranje zadrugrstva i sl.).
    "Gajret" prekida s radom 1941. godine, a 1945. se priključuje u "Preporod", novoosnovano muslimansko društvo.
    Ovdje donosimo fotografiju glavnih članova društva iz 1926. g., kao i naslovnu stranicu pravila o osnivanju društva.

  • Gajretovi_stipendisti_1925.jpg

  • Dopis_fra_Paški_Buconjiću_od_Todorovića_1879.jpg

  • Članak_iz_turist_vodiča_1905_(tiskano_u_Londonu).jpg

  • Cigarete_Mostar.jpg

  • Bosna_i_Hercegovina_-_paviljon_na_milenijskoj_izložbi_1896_(4).jpg

    Te je godine Mađarska slavila 1.000 godina od dolaska Mađara na obale Tise i Dunava pa je povodom toga jubileja održana i Milenijska izložba u Pešti. Izložba je otvorena 1. maja 1896. g. i trajala je punih šest mjeseci, a na njoj je zapaženo učešće zabilježila Bosna i Hercegovina. U posebno izgrađenom paviljonu nazvanoj Bosanska kuća, predstavila se svojim proizvodima, tako da ih je Europa bila u prigodi upoznati po prvi put. Vođa delegacije je bio naš poznati arheolog Ćiro Truhelka, inače ravnatelj Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, a od 1926. do 1931. godine i profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Bosanska je kuća bila izvrsno posjećena i izazvala ogroman odjek u Europi.
    Tako se na toj izložbi našla i „zbirka ljetnog povrća domaćih baštovana…pak izlošci voćarskih i vinarskih stanica u Derventi i Mostaru“, s kojima „se mnogi posjetioci nisu mogli naglasiti do sita“. Posebice su se posjetitelji „divili gorostasnim tikvama, silnim krastavcima, prekrasnim patlidžanima (jabučicama), vanredno zanimljivim dinjama, karpuzi, luku i zelju…Tridesetsedam vrsta raznolika grožđa uzbugjuje naprosto ne samo apetit, nego i malu zavist susjednih izlagača s preobilja naše vinorodne Hercegovine. Bosna i Hercegovina odnješe i na ovoj povremenoj izložbi prve nagrade…“
    Ovi izvadci su uzeti iz knjige BiH na milenijskoj izložbi prigodno izdatoj tim povodom, a u cjelosti se može pronaći u našoj biblioteci na www.cidom.org
    Donosimo i fotografiju Bosanske kuće kao i veliko izvješće iz tadašnjih mađarskih novina Vásarnapi ujság (nedjeljne novine).

  • Bosna_i_Hercegovina_-_paviljon_na_milenijskoj_izložbi_1896_(3).jpg

    Te je godine Mađarska slavila 1.000 godina od dolaska Mađara na obale Tise i Dunava pa je povodom toga jubileja održana i Milenijska izložba u Pešti. Izložba je otvorena 1. maja 1896. g. i trajala je punih šest mjeseci, a na njoj je zapaženo učešće zabilježila Bosna i Hercegovina. U posebno izgrađenom paviljonu nazvanoj Bosanska kuća, predstavila se svojim proizvodima, tako da ih je Europa bila u prigodi upoznati po prvi put. Vođa delegacije je bio naš poznati arheolog Ćiro Truhelka, inače ravnatelj Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, a od 1926. do 1931. godine i profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Bosanska je kuća bila izvrsno posjećena i izazvala ogroman odjek u Europi.
    Tako se na toj izložbi našla i „zbirka ljetnog povrća domaćih baštovana…pak izlošci voćarskih i vinarskih stanica u Derventi i Mostaru“, s kojima „se mnogi posjetioci nisu mogli naglasiti do sita“. Posebice su se posjetitelji „divili gorostasnim tikvama, silnim krastavcima, prekrasnim patlidžanima (jabučicama), vanredno zanimljivim dinjama, karpuzi, luku i zelju…Tridesetsedam vrsta raznolika grožđa uzbugjuje naprosto ne samo apetit, nego i malu zavist susjednih izlagača s preobilja naše vinorodne Hercegovine. Bosna i Hercegovina odnješe i na ovoj povremenoj izložbi prve nagrade…“
    Ovi izvadci su uzeti iz knjige BiH na milenijskoj izložbi prigodno izdatoj tim povodom, a u cjelosti se može pronaći u našoj biblioteci na www.cidom.org
    Donosimo i fotografiju Bosanske kuće kao i veliko izvješće iz tadašnjih mađarskih novina Vásarnapi ujság (nedjeljne novine).

  • Bosna_i_Hercegovina_-_paviljon_na_milenijskoj_izložbi_1896_(1).jpg

    Te je godine Mađarska slavila 1.000 godina od dolaska Mađara na obale Tise i Dunava pa je povodom toga jubileja održana i Milenijska izložba u Pešti. Izložba je otvorena 1. maja 1896. g. i trajala je punih šest mjeseci, a na njoj je zapaženo učešće zabilježila Bosna i Hercegovina. U posebno izgrađenom paviljonu nazvanoj Bosanska kuća, predstavila se svojim proizvodima, tako da ih je Europa bila u prigodi upoznati po prvi put. Vođa delegacije je bio naš poznati arheolog Ćiro Truhelka, inače ravnatelj Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, a od 1926. do 1931. godine i profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Bosanska je kuća bila izvrsno posjećena i izazvala ogroman odjek u Europi.
    Tako se na toj izložbi našla i „zbirka ljetnog povrća domaćih baštovana…pak izlošci voćarskih i vinarskih stanica u Derventi i Mostaru“, s kojima „se mnogi posjetioci nisu mogli naglasiti do sita“. Posebice su se posjetitelji „divili gorostasnim tikvama, silnim krastavcima, prekrasnim patlidžanima (jabučicama), vanredno zanimljivim dinjama, karpuzi, luku i zelju…Tridesetsedam vrsta raznolika grožđa uzbugjuje naprosto ne samo apetit, nego i malu zavist susjednih izlagača s preobilja naše vinorodne Hercegovine. Bosna i Hercegovina odnješe i na ovoj povremenoj izložbi prve nagrade…“
    Ovi izvadci su uzeti iz knjige BiH na milenijskoj izložbi prigodno izdatoj tim povodom, a u cjelosti se može pronaći u našoj biblioteci na www.cidom.org
    Donosimo i fotografiju Bosanske kuće kao i veliko izvješće iz tadašnjih mađarskih novina Vásarnapi ujság (nedjeljne novine).

  • Boca_za_soda_vodu_proizvođača_Johanna_Acsa_(1).jpg

    Među prvim doseljenicima u Mostar nakon austrougarske aneksije stiže i prvi ovlašteni dimnjačarski poduzetnik – János Acs (Janoš Ač, Ivan) koji doseli u Mostar 1879. g. Stigao je Acs s običnim koferićem u ruci u mostarsku kasabu i odmah se zamjerio čaršiji svojom bahatošću, nadmenošću i s visoka gledajući na mještane, ali osim visoka pogleda Janos je imao i visoke cijene svojih usluga, toliko visoke da je nakon dvadeset godina čišćenja dimnjaka, godine 1905. uspio useliti u vlastitu novoizgrađenu vilu „Zahumka“ u Liska ulici.
    Imao je on i svoga sina Johanna koji se dao u biznis sa soda vodom. Iako je prvu tvornicu soda vode u Mostaru pokrenuo još jedan Mađar doseljenik – Julius Thonhauser, Johann se dao u te vode jer je tada to bila visokoprofitna djelatnost. Međutim, ni János ni Johann nisu uživali predugo u blagodatima života na visokoj nozi, jer se odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata odseliše natrag u svoju domovinu.
    Od cjelokupnog bogatstva i tvornice ostade ova prazna boca soda vode s otisnutim žigom proizvođača Johanna Acsa.

  • Boca_za_soda_vodu_proizvođača_Johanna_Acsa_(2).jpg

    Među prvim doseljenicima u Mostar nakon austrougarske aneksije stiže i prvi ovlašteni dimnjačarski poduzetnik – János Acs (Janoš Ač, Ivan) koji doseli u Mostar 1879. g. Stigao je Acs s običnim koferićem u ruci u mostarsku kasabu i odmah se zamjerio čaršiji svojom bahatošću, nadmenošću i s visoka gledajući na mještane, ali osim visoka pogleda Janos je imao i visoke cijene svojih usluga, toliko visoke da je nakon dvadeset godina čišćenja dimnjaka, godine 1905. uspio useliti u vlastitu novoizgrađenu vilu „Zahumka“ u Liska ulici.
    Imao je on i svoga sina Johanna koji se dao u biznis sa soda vodom. Iako je prvu tvornicu soda vode u Mostaru pokrenuo još jedan Mađar doseljenik – Julius Thonhauser, Johann se dao u te vode jer je tada to bila visokoprofitna djelatnost. Međutim, ni János ni Johann nisu uživali predugo u blagodatima života na visokoj nozi, jer se odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata odseliše natrag u svoju domovinu.
    Od cjelokupnog bogatstva i tvornice ostade ova prazna boca soda vode s otisnutim žigom proizvođača Johanna Acsa.

  • Bobby_Fischer_u_ateljeu_Florijana_Mićkovića_-_Mostar_1961_(florijanmedjugorje)_autor_slike_Pavao_Cajzek.jpg

    Daleke 1961. g. u modi je bio šah. Pratio se, pa može se reći, skoro kao nogomet. Svi tadašnji šahovski velikani – velemajstori održavali su brojne simultanke po Jugoslaviji. Mostar je također u nekoliko navrata bio poprište ovakvih događaja. Simultanke su se po pravilu održavale u Domu JNA na Mejdanu. Te godine Mostar je ugostio i poznatog, tada osamnaestogodišnjeg, najmlađeg svjetskog velemajstora Bobby Fischera.
    Osim igranja šaha, Fischer je prošetao i starim gradom i u pauzi od igranja šaha našao se u ateljeu mostarskog akademskog kipara Florijana Mićkovića koji je iskoristio prigodu i napravio bistu tog poznatog šahiste. Završenu bistu je Fischeru uručio naš poznati velemajstor Svetozar Gliogorić sljedeće godine na šahovskom turniru u Zagrebu.
    Od cjelokupnog Fischerovog gostovanja u Mostaru ostala je samo ova fotografija iz ateljea našeg kipara.

  • Blagajska_ploča_(12._stoljeće)_pisana_bosančicom.jpg

  • Aleksa Šantić – članak iz francuskih novina Les Annales 27.4.1924. povodom pjesnikove smrti

  • Žilavka_i_Blatina_plakat_-_Prva_hercegovačka_izložba_vina_1955.jpg

  • Žilavka_iz_FNRJ_-_vratna_etiketa_(3).jpg

  • Zora_-_prvi_broj_1896.jpg

    Vjerujem da je o radu Alekse Šantića gotovo sve istraženo i poznato. Da se ukratko podsjetimo - godine 1896. s Jovanom Dučićem i Atanasijem Šolom osnovao je književni časopis Zora, koji je bez prekida izlazio sve do 1901. bili Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović.
    30. novembra 1895. godine Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, koji su ujedno bili i glavni urednici, uputili su molbu Zemaljskoj vladi u Sarajevu za otvaranje jednog književnog časopisa. Odgovor Benjámina Kállaya stigao je 28. februara naredne godine, gdje se navodi da se: ...”dopušta istočno-pravoslavnim građanima iz Mostara Aleksi Šantiću i Svetozaru Ćoroviću izdavanje literarnog časopisa "Zora" u okvirima navedenim u njihovoj molbi.” Cenzuru novog lista vršile su okružne vlasti u Mostaru. Nakon odobrenja za izdavanje časopisa, Zemaljska vlada je jasno skrenula pažnju urednicima da im neće biti dozvoljeno bilo kakvo političko djelovanje u časopisu. Stoga je "Zora" od početka pratila isključivo književne teme s južnoslavenskih prostora, ali i s evropske književne scene.
    Pjesma "Ostajte ovdje", objavljena je 1896. na prvoj stranici prvog broja Zore, a bila je upućena onim bosanskim muslimanima koji su nakon aneksije Bosne od strane Austougarske 1878. napuštali zemlju masovno odlazeći u Tursku.
    Sve ovo su već poznate činjenice. No, možda je malo poznato da je pjesma u originalu tiskana pod nazivom ”Ostajte ovđe”, a ne ovdje. Donosimo original prve stranice prvog broja Zore gdje je to i vidljivo.

  • Zahvalnica_za_otvaranje_Gimnazije.jpg

  • Vatrogasci_DVD_Mostar_1938.jpg

  • Sokolski_dom_Aleksa_Šantić_-_nacrt_1930-ih.jpg

    Početkom dvadesetog stoljeća, a posebice između dva svjetska rata, u cijeloj Evropi, pa tako i u Mostaru, počinje se širiti sokolski duh te se osnivaju brojna sokolska društva koja su među mlade uvodili sve vidove sportova, gimnastike i rekreacije. Na samim su počecima skoro svi sportovi u Mostaru bili pod kapom sokolskih društava. Tako se i nogomet ispočetka igrao u ”Hrvatskom sokolu” osnovanom 1905. g. koji je imao prostorije u Hrvojevom domu. Na lokaciji današnje zgrade Narodnog pozorišta bile su prostorije Srpske sokolske organizacije ”Obilić” osnovane samo nakon godinu dana. Kasnije je ovaj Sokolski dom preseljen na Glavnu ulicu na potezu između prvog mostarskog nebodera i robne kuće Razvitak. Godine 1909. osniva se i ”Muslimanski soko.”
    Između dva svjetska rata pojavila se i ideja o izgradnji jedne zgrade za potrebe svih sokolskih društava u Mostaru. Načinjen je i nacrt budućeg sokolskog doma pa mu je dato i ime – Sokolski dom Aleksa Šantić. Gdje je planirana gradnja (koja se nije realizirala) nismo uspjeli saznati. Ostao je samo ovaj nacrt nastao 1930-ih, koji donosimo ovdje.

  • Srpske_Sokolice_u_Mostaru_1920-ih.jpg

  • Memorandum_-_Pilana_Ribica_1929.jpg

  • Logotipovi_većih_poduzeća_do_1992.jpg

  • List_Neretva_prvi_broj_1876_1.jpg

  • List_Neretva_prvi_broj_1876.jpg

  • List_Bošnjak_-_o_posjetu_cara_Mostaru_1910.jpg

  • List_Bošnjak_-__novinski_članak_o_otvaranju_željezničke_pruge.jpg

  • Hrvatsko_pjevačko_društvo_Hrvoje_1.jpg

    Još su 1873. godine hrvatski intelektualci u Mostaru tražili dozvolu za osnutak Hrvatskoga pjevačkog i glazbenog društva Kosača, no austrougarska vlast je pismenu suglasnost dostavila u Mostar tek petnaest godina kasnije, 1888. godine, i to sa strogom zabranom isticanja hrvatske nacionalne odrednice u nazivu, pa je zvanični naziv društva bio Narodno pjevačko i glazbeno društvo. Jedanaest godina iza toga društvu polazi za rukom promjena naziva u Hrvatsko glazbeno-pjevačko društvo Hrvoje.
    Tek 1896. godine HGDP Hrvoje dobiva suglasnost za izgradnju doma u Podhumu, preko puta Franjevačke crkve, a zemljište im ustupa bratstvo sv. Antuna Padovanskog. Radovi započinju iste godine te je Hrvojev dom svečano otvoren 2. februara 1897. godine. Zgrada je služila za održavanje probi i koncerata pjevačkog društva, za brojne filmske i kazališne predstave, jer u njoj djeluje prvo Hrvatsko narodno kazalište grada Mostara.
    Iza Prvoga svjetskog rata Društvo gubi gotovo svu imovinu.
    Ovdje donosimo fotografiju iz 1895 (prije gradnje Hrvojeva doma) kao i fotografiju zbora iz 1939. g.

  • Hrvatsko_pjevačko_društvo_Hrvoje.jpg

    Još su 1873. godine hrvatski intelektualci u Mostaru tražili dozvolu za osnutak Hrvatskoga pjevačkog i glazbenog društva Kosača, no austrougarska vlast je pismenu suglasnost dostavila u Mostar tek petnaest godina kasnije, 1888. godine, i to sa strogom zabranom isticanja hrvatske nacionalne odrednice u nazivu, pa je zvanični naziv društva bio Narodno pjevačko i glazbeno društvo. Jedanaest godina iza toga društvu polazi za rukom promjena naziva u Hrvatsko glazbeno-pjevačko društvo Hrvoje.
    Tek 1896. godine HGDP Hrvoje dobiva suglasnost za izgradnju doma u Podhumu, preko puta Franjevačke crkve, a zemljište im ustupa bratstvo sv. Antuna Padovanskog. Radovi započinju iste godine te je Hrvojev dom svečano otvoren 2. februara 1897. godine. Zgrada je služila za održavanje probi i koncerata pjevačkog društva, za brojne filmske i kazališne predstave, jer u njoj djeluje prvo Hrvatsko narodno kazalište grada Mostara.
    Iza Prvoga svjetskog rata Društvo gubi gotovo svu imovinu.
    Ovdje donosimo fotografiju iz 1895 (prije gradnje Hrvojeva doma) kao i fotografiju zbora iz 1939. g.

  • Srpsko_pjevačko_društvo_Gusle_1903_1.jpg

  • Društvo_Gusle_1938.jpg

    Jedno od najaktivnijih nacionalnih društava u Mostaru krajem 19. stoljeća svakako je bilo Srpsko pjevačko društvo Gusle. Registracija društva se obavlja pod zvaničnim nazivom "Pravoslavno pjevačko društvo", a prva skupština društva održana je 18. decembra 1888. g. pod predsjedništvom Jove Šole.
    Gusle su pored pjevačke imale i dramsku sekciju koja je izvodila drame domaćih i stranih pisaca, a sudjelovali su u svim tadašnjim kulturnim i nacionalnim manifestacijama. Osnovale su i svoju čitaonicu (1891. g.) u kojoj su se mogli naći svi poznatiji srpski i hrvatski listovi i časopisi. Od 1891. Gusle organiziraju svoja poznata "sijela" na kojima su se održavala brojna poučna i literarna predavanja, muzičke tačke i recitacije, a obično su se završavale igrankom. Godine 1892. osnovan je mješoviti hor, a tek 1902. društvo dobija dozvolu da se može zvati Srpsko pjevačko društvo Gusle.
    U znak zahvale, godine 1938. društvo izdaje zahvalnicu s imenima najvećih donatora i dobrotvora koji su pripomogli njegovu radu.

  • Režijska_karta_JŽ.jpg